Crkva Bosanska-Gotska ostavstina
Vijek za koji se veže početak postojanja crkvenog kadra takve vrste na prostoru Bosneje 11. vijek jer upravo na početak tog vijeka poznati bosanski vlastelin tepčija Batalo stavlja prvog djeda Bosanske crkve sa svoje liste djedova koja potiče iz 14. vijeka. Krstjani u Bosni su ispovijedali dualizam tj. crkveno učenje po kojem je Sotona moćan kao i Bog te da njemu kao oličenju zla pripada sve što je materijalno a Bogu sve što je duhovno. Iz tog razloga krstjani ( jedan od naziva za pripadnike Bosanske crkve) nisu gradili vjerske objekte, nisu priznavali znak krsta kao simbol vjere (nekoliko izuzetaka) i nisu prakticirali obrede krštenja te su odbacivali mnoge druge stvari ustaljene u službenom kršćanstvu. Smatra se da je dualistička hereza u Bosnu došla iz bugarskih predjela jer je tamo jak pokret takve vrste djelovao u 10. vijeku a njegovi sljedbenici zvani su Bogumili a to je naziv koji se zabunom u posljednje vrijeme koristio i za dualiste u Bosni.Za bogumilsku teoriju moglo bi se naći neko uporište mada je ona najvjerovatnije netačna jer se naznake „heretičkog“učenja javljaju i mnogo prije dolaska Bogumila.Naime, Bosna je od pojave kršćanstvana svom teritoriju naginjala zapadnoj verziji ali uvijek je tu uz etabliranu crkvu postojao vjerski pokret koji je ili bio protiv kršćanstva uopće ili propovijedao kršćanstvo u drukčijem pogledu. Počeci takvog djelovanja vežu se za provalu Gota na područje Bosne u trećem vijeku koji nisu priznavali službeno kršćanstvo te su se upravo borili protiv istog. Oni su na prostor Bosne idonijeli simbol antikršćanske borbe tj. kukasti krst ili svastiku koja je naprvobitnim gotskim područjima bila izražena kao simbol blagostanja i jedan jeod najranijih „paganskih“ simbola na području Bosne. Vremenom , kako je kršćanstvo ojačalo, gotsko učenje se najvjerovatnije modifikovalo i na koncu izrodilo posebnu kršćansku grupaciju imenovanu Bosanskom crkvom. Ne mora značiti da je djelovanje kršćanskih bosanskih grupacija takve vrste bilo u kontinuitetu ali je sličnost između gotskog arijanskog učenja i Bosanske crkve nepobitna a kao argument za takve tvrdnje mogu se uzeti gotski simboli , među kojima je i svastika, nađeni na mnogim stećcima podignutim u čast vjerodostojnika Crkve Bosanske. Rečeno je da su neki bosanski vladari u 9.stoljeću protjerivali kršćane a u 10.vijeku je papa upozoravao da na području Bosne postoji nauka koja se suprostavlja vatikanskom poimanju kršćanstva na osnovu čega možemo zaključiti da su se Bogumili pristigavši u Bosnu samo utopili u postojeću dualističku kršćansku populaciju koja je imenovana različitim imenima od strane susjednih zemalja ali bitno je napomenuti da naziv „krstjani“ potiče od tvrdnje pripadnika Bosanske crkve da su samo oni pravi kršćani dok ostali to nisu. Bosanska crkva je često osporavana od strane hrvatskih i srpskih historičara a jedan od mitova kojimase susjedni narodi služe da bi pokazali kako Bosna nema u sebi ništa posebno je upravo i mit o neorganizovanosti Bosanske crkve što je apsolutno netačno jer poznato je da je ova skupina u Bosni imala bolju organizaciju nego katolička crkva a o pravoslavnoj ne treba ni raspravljati jer ona nije ni postojala na prostoru Bosne u srednjem vijeku. Na čelu crkve je stajao Djed ( Did iliNonnus) koji je za Bosansku crkvu bio što je papa za katoličku, a poznata su trideset i trojica djedova koja su upravljala Bosanskom crkvom u periodu od1010. do 1480. godine. U hijerarhiji ispod djeda dolaze Strojnici koje čine Gosti i Starci dok su najbrojniji članovi bili obični sljedbenici koji su se zvali krstjanima ili jednostavnoDobrim Bošnjanima. Važna uloga Crkve Bosanske se može uočiti i u mnogim poveljama bosanskih vladara kojima suzvaničnici ove organizacije pomagali i svjedočili pri njihovim dogovorima najčešće sa susjednim zemljama a značajna su idjela vjerskog karaktera napisana od strane crkvenih vjerodostojnika kao što jeto npr. Zbornik krstjanina Hvala, Kopitarovo bosansko evanđelje, Mletačkaapokalipsa i mnoga druga.
Završivšisa osnovnim činjenicama o Bosanskoj crkvi ne možemo nastaviti dalje a da se neosvrnemo na još jedan bosanski srednjovjekovni fenomen a to je naravno kulturaizgradnje posebnih nadgrobnih spomenika ili stećaka koji su građeni širombosanske države. Danas je sačuvano preko 60 000 stećaka koji datiraju iz11.,12.,13.,14. i 15. vijeka a samo 7000 stećaka je ukrašeno raznim simbolima među kojima prevladavaju motivi lova irata a od ostalih se ističu simboli običnog krsta, kukastog krsta, zvijezde,mjeseca a možda najrašireniji simboli su razne varijacije simbola ljiljana.Najviše stećaka se javlja na područjima Vrhbosne i Huma, a značajna nalazištase nalaze i u Podrinju, Usori,Solima, Završju i ostalim dijelovimasrednjovjekovne bosanske države. Kako se većina stećaka nalazi na području nakojem je Bosanska crkva imala najveći utjecaj, prirodno je povezati ta dvafenomena tj. zaključiti da su stećci isključivo vezani za krstjane što nijepotpuno tačno ali nedvojbeno je da je većina stećaka podignuta upravo u častpripadnika Crkve Bosanske. Isto tako je nedvojbeno da stećci predstavljajuizraz autohtone bosanske kulture i da su podizani u slavu Bošnjaka ma kojojvjeroispovijesti oni pripadali. Kada se danas historičari sa srpske ilihrvatske strane dotaknu teme stećaka nikada ih neće prikazati u svijetlubosanske posebnosti te će reći da su oni rađeni i u Srbiji,i u Dalmaciji, i uHrvatskoj, i u Crnoj Gori ali nikad neće priznati da su ti stećci nastali natim područjima upravo kada je njima vladala jedina nam domovina Bosna. Gdje seSrbija širila tu su nicali pravoslavni manastiri, gdje Hrvatska tu su nicalikatolički samostani, jedino gdje se Bosna širila tu su nicali jedinstvenispomenici kulture sa dubokoumnim filozofskim tekstovima zapisanim bosanskimjezikom i bosanskim pismom Bosančicom slaveći sve vjere države bosanske iz čegase jasno može zaključiti ko je u srednjem vijeku bio narod i nacija a ko puka vjerskaskupina. Zapisi na stećcima su doista bili vrijedni svjedoci bosanskesrednjovjekovne pismenosti a njihovi tvorci se smatraju za pionire poetičnogstvaralaštva kod Bošnjaka. Izgradnja stećaka je umjetnost koja je u sebiobjedinila bosansko umijeće obrade kamena i bosansku pismenost a teme kojih suse njihovi stvaraoci doticali su najčešće religijskog i opće filozofskogkaraktera. Slijedi nekoliko natpisa koji jasno svjedoče o težini mislibosanskog čovjeka u srednjem vijeku:
- Čovjek moževidjeti ono što nije vidio,čuti ono sto nije čuo,okusiti ono sto nijeokusio,biti tamo gdje nije bio,al` uvijek i svagdje samo sebe moze naći,ili nenaći.
- Ja bijah onaj koji cijeli život na raskrsnicamastajah,razmišljah,oklijevah.Bijah onaj koji se pitah :kako to da nebo nestari,a iz njega se stalno rađaju nova i nova godišnja doba.
- Svojih koraka se plaši,oni će ti glave doći,na putukojim hodiš.
-Sad odoh,a ne piše mi se za vratit.A htio bih,jerništa ne završih.
- Živjeh,al` vodom ne zagasih žeđ,nit plodovima zemljene utolih glad,jer se glad i žeđ vraćahu svaki dan u utrobu moju,kao što sesvaki dan vraćah ja iz polja kući svojoj isti,al` za taj dan drukčiji.
I stalno mišljah na Tebe,Gospode,i sa molitvom Tebisklapah noću oči svoje,i sa molitvom Tebi sjutrom ih otvarah,kao što se sjutromotvaraju prozori i dveri doma tvojega i mojega.
I stalno te čekah i nadah ti se stalno.Al` Ti se nepojavi,niti mi se Ti obznani.Samo muk.I rodi se sumnja u duši mojoj,sumnjinesklonoj,da i Ti negdje,ko ja ovdi,uzalud ne čekas spasenje od mene.I s` tomteškom mišlju legoh pod ovi biljeg i tu misao usijekoh u tvrdi kamen,da onikoji pročitaju vide tko će od nas dvojice prvi dočekati spasenje.
- Ne preturi nam ovaj kamen,jer nam se i sad namjesečini kosti raspravljaju ko je i koliko u pravu,a ko ne,pa i u smrti svojojpostajemo jos i veći stranci,no što u življenju bijasmo.
Velika zahvala gospodinu Junuzovicu za svu nesebicnu pomoc pri otkrivanju stvarnih korijena nase srednjevejovne vjere.
Malo sam u medjuvremenu istrazivao o plemenu Besa i doznao sam mnogo stvari koje niko kod nas ne spominje ( ne znam zasto!?!). prije nekoliko dana gledam karte na Euratlasu i na mapi europe za I vijek vidim na podrucju Trakije pleme Besi. Trazeci nesto o njima doznam da su bili medju, a ako ne i najsilnije tracko pleme koje je pokusavalo da ujedini ostala plemena . u njihovom susjedstvu tj . malo sjevernije zivjeli su Geti - njima srodan narod koji su osnovali svoju jaku drzavu na prelazu u I stoljece u ciji sastav su usli i Besi. To podrucje su u III vijeku zauzeli - ni manje ni vise nego Goti koji su potom krenuli putem Ilirije tj. Bosne. Besi su nastanjivali podrucje planinskog lanca HEmus/Hem i to su ime najvjerovatnije donijeli u Iliriju - Zahumlje ili HUm. Mavro Orbini je 1601.godine u djelu "Kraljevstvo Slavena" zapisao da Bosanci poticu od trackog plemena Besi koje je iz trakije doslo u ove krajeve i naselilo prostor izmedju Save,Drine,Une i Jadranskog mora a njihovo ime se modifikovalo iz Besi u Bosi pa otud Bosna. sa takvom teorijom su se slagali i drugi historicari a TUberon je smatrao da su Besi zaposjeli morsku obalu duz cijele provincije Dalmacije. zanimljivo,zar ne ? E sad ostaje da se istrazi pod kojim su uslovima Besi napustili Trakiju, jesu li ih protjerala druga pleme ili su to uradili posredstvom GOta. ako je ova druga tvrdnja tacna onda ima istine o onom gotskom plemenu Besi... hrvatska kvazi-nauka se na spomen Besa uglavnom trudi da dokaze kako su oni bili Vlasi sto naravno nije tacno jer su Vlasi zivjeli sjeverozapadnije od njih te su mozda neke od njih Besi pokorili i doveli ih u Bosnu a ovi uzeli njihovo ime, naravno sve dok se nisu poceli izjasnjavati Slugama. 
Sir,
